Svijeća u zjenici
karirano nebo
putnici preskaču
stanice
na razbijenoj čaši
niču kaplje krvi
strašilo se plaši
ptica
među prstima
topi se štafeta
nitko više
ne trči krugove
na klupi pored
osame
poljubac traži
usne,
čuje se sunce,
u čempresu
par kosova
čeka ljubav
nada je jeftina
kad se ostvaruju
snovi
na mjestu za
dvoje
more planira
stvoriti otok,
svijeća u zjenici
burin razmiče
suze
ruke praštaju
nespretnost,
odustajanje od
izrona,
pustinje ljube
izgnane...
Rab, 25.5.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar