Zagrebe, Tebi

Probudi me smilje

usred zagrebačke jeseni

miriše otok s prozora

zamagljenog

gdje si, ljepotice s mora

tišinu tvojih njedara

zapljuskuju ruke umjetnika

maslina na raspelu

plače o ljetu

i brazdi vesla

koje slijedi lignje

Zagrebe, Tebi

hode boje sunčane

znaš li što je ljubav

u kaplji crvena vina

otisnut poljubac večernji

u kojem mjesečina

srebri zidine Raba

eno i nas

u zrcalu ljepote

u refleksiji dviju obala

okrunjene misli umjetnika

brode tramvajskom prugom

otvori nam dušu svojim vratima

gle, izvor čiste vode

lije iz ruku kamenih

okrijepi se i nasmiješi

to ljubavnici zbore kistom

i njišu se breze nad gradom

u naručju Tvome

Rab sniva verse

Zagrebe, Tebi

mirisno smilje

umiva lice

lijepo je, jer

postojimo jedno

za drugo...

Rab,          29.4.2013.