Miris cijanida

Odgonetni me

prostodušna lajavost

znaš da ne grizem

zavučen pod poplun

čekam da me smlavi

južina s tisuću pitanja

šutim i ne vidim

žalopojka loze

potkraćenih udova

sprema se na

rađanje

htio bih da mi

proljeće oduzme

zjenice

slijepi se vesele

ljubavi

kraj malenih lijeha

rastu tragovi mačaka

danas sam vjernik

više nego obično

ljudi se boje križa

strepe da bi mogao

biti istinit

ne bojim se puta

moj život

nije omeđen

cestama

zborovi pjevaju

izvan mene

aura dolijeva

ulje na vatru

kad izgorim

miris cijanida

hranit će koštice

marelice

sve za osmijeh

razrezanog kruha

prekrižim se

samo da dokažem

da nisam

praznovjeran...

Rab,       27.4.2013.