Suputnik

Imaš li onaj pogled prepun pitanja

usne koje odgonetaju zamku žudnje

usporavaš li na semaforu

i oduzimaš sjene razapetim zgradama

pod sjedalom istrošena baterija

živućeg fleša tvoje zjenice

u kojoj si brzini odlazila

s raskrižja sudarenih gradova

bjegunci proživljavaju posebno

trenutak počinjene nesreće

uzročno vezan za tebe

a izbačen kao suputnik

prebrze ceste za moju usporenu reakciju

zimski sladoled zakrabuljenih prolaznika

ćute smrznuti dim u plućima

je li tvoja cigareta ponton do poljupca

pjege boje mrkve sazviježđe tvog lica

spajam ih u crteže pećinskih slikara

gubiš se na dometu mobitela

zašto sam odustao od tebe

poput izgubljene utrke

moja glava je zapaljeni motor

istjecanje sveg suvislog

tankiram i posljednju nadu

neku mršavu balerinu koja pleše

na prašnjavoj roleti Zagreba

ovo mjesto je postalo nebitno

ni kave više nisu sućutne

same su poput šalice na stolu

automatizam gutljaja i lažne slatkoće

život se sladi umjetnim šećerom

snijeg je umjetna romantika

kupljen na omotu precijenjene robe

preuranjeni svršetak iščekivane radosti

ti vjerojatno mrziš nasmijane lutke

kodirane majice koje skviče pod čitačem

razvukla si svoju sigurnu osamljenost

po zagrijanom podu prepunom ožiljaka

da ne legne nitko kraj tebe

jer teško je nadići povrijeđenost

uzbibanu ljubav što kržlja u kostima

bio sam suučesnik neprirodna htijenja

samo nadohvat svoje ruke

muškarcima uzvraćaš željenu toplinu…

Zagreb, 17.11.2010.