S umorom

S umorom kraj pritvorenih vrata,
s par misli zarobljenog juga,
dok Genova mrači obzor
i dupini preskaču otoke,
uranjam u crveni pijesak,
mi sipimo obojenim listovima loze,
ti ne poznaješ pravu jesen,
onu zbog kojeg Rab
blijedi pred Velebitom,
onu zbog koje ljudi mirišu
na vino i sušene smokve...
kad nas uspava jesen,
do tebe šumit će more
i bit ću val na tvom jastuku
što ljulja tvoje snove,
uvijek a za tebe tek ponekad,
kad osjetiš da ti nedostaje ljubav...

Rab, 15.9.2010.