Bacaš barut
na upaljeni fitilj
laserski općiš
s mojim očima
razvaljuješ mi kromosome
ismijavaš logiku
moga postanka
stvaraš novu atmosferu
u kojoj turpijaju se tijela
mi smo prašina pod noktom
koja kući crnilo nevera
daj si oduška u meni
izdubi kanale pod rebrom
dok dišem da te osjetim
kako zatežeš vrhunac sreće
plivajmo u plazmi
ljepljivi od struna života
izleći će nas kosti
na vrhu okrhnuta zgloba
i hrskat ćemo slova
da naberemo riječi
koje šušte pod jezikom
što korača
ti se ciljano trzaš
da skreneš bujicu
na mene
zovem te rashodovanim strukom
počešimo stopalima more
golicaš trepavicom nebo
na koljena se penješ
vijoriš se kosom
spremaš me na krilu
u svoj putujući hardver
razmjena podataka u tijeku
nema smisla opirati se
ti dobivaš biometrijsku sliku
negdje označen u lancu
mijenjaš me
za neki bolji spoj
s više svrhe u postojanju…
Zagreb, 3.4.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar