Putanja

Osjetim tu pritajenu snovitost
a Zagreb luta između Črnomerca i Dubrave
nekom iščezlom rutom
na kojoj tajanstvena ljubav
piše poruke na zamagljenom staklu
i više nisam enigma u križaljci života
već odbjegli lutak neke davno odigrane predstave
u kazalištu sjena
a Črnomerec gasi svoje prozore
tamnom tkaninom roleta
odzračeni radijatori
i moja silueta
kraj parka gdje gitara miruje
uz hladnu Žuju
tek klupa i propušten poziv
na tulum neke buržujke
koja pamti modre oči
i ljeto bez cvrčaka
podlistak novina s nazubljenom kulturom
i ofrlje složen refren za ubojstvo
srca neke plamteće srednjoškolke
sve je to putovanje
od nesanice do besvijesti
u nekom kafiću s lošim predznakom dima
sanjao bih, a negdje u kutu svoje putanje
tvoj odraz susreće moj kao dva tramvaja, kao dvije suprotne stanice
pa opet ništa, još malo ništa i istekla karta u mom smjeru...

                                   Zagreb, 27.11.2016.