Trag prolaznosti

Jugo prepleteno modrinom,
noć sluti bljesak,
na verandi,
tik uz vrata,
mijauče nov život,
strah od gladi doziva majku,
sve nestaje u huku,
more se javlja,
na plavetnim rebrima
ljuljaju se barke,
udišem vrištinu,
beskrajna nada
u suzi s neba,
treba imati hrabrosti
biti pjesmom
u odraslom svijetu,
na punti Raba
razbija se misao,
pjeni se riječ,
treba dorasti zarezu,
treba zaključiti dan,
u mraku,
bez glasa,
soba čeka
na prvi tračak svjetlosti,
kad ožive boje
bit će nebitna
surova stvarnost na prozoru,
šutim,
sat otkucava
neko svoje vrijeme,
kad usnem,
borit ćemo se za svaku sekundu,
život je odgovor na moju nemoć,
samo snažniji za novi dan
mogu postavljati pitanja,
mogu biti dio otoka
u kojeg valovi utiskuju
trag
prolaznosti...

Rab,                      2.5.2015.