Iz grude snijega hrčak jedva viri,
sipi večer nad purpurnom livadom,
hoda Mjesec i na zvijezde žmiri,
noć se slasti bijelom čokoladom.
Balon svijetli na stupu se diči,
hrčak mali toj svjetlosti se čudi,
kako mu večer ta na dan sad sliči,
lampion nad njime sad travku budi.
A nije ni znao da grad se širi,
razasuti cestom lebde šeširi,
njegov dom sad je livada u centru.
Nakratko ga djeca u šetnju vode,
hrčak ne poznaje svoj put do slobode,
ulična rasvjeta u svome spektru.
Zagreb, 4.1.2015.
Nema komentara:
Objavi komentar