Još od pamtivijeka to je tajna,
pjesnici se za nju u stihu bore,
ovjekovječiti je da je trajna,
ko što traje nebo i modro more.
Poniznost išće, uzvišenost daje,
ljubi ti rane, ne gleda grijehe,
svaku ti suzu suzom tad okaje,
dodirom sadi blagost u lijehe.
O čista, o plaha, milošću dana,
ti ljubavi mila u srce mi tkana,
rasti od samih nebeskih nam polja.
Štujem to čuvstvo, taj iskon u sebi,
tu snagu u božanstvenoj izvedbi,
Bože hvala Ti jer je tvoja volja.
Rab, 11.9.2014.
pjesnici se za nju u stihu bore,
ovjekovječiti je da je trajna,
ko što traje nebo i modro more.
Poniznost išće, uzvišenost daje,
ljubi ti rane, ne gleda grijehe,
svaku ti suzu suzom tad okaje,
dodirom sadi blagost u lijehe.
O čista, o plaha, milošću dana,
ti ljubavi mila u srce mi tkana,
rasti od samih nebeskih nam polja.
Štujem to čuvstvo, taj iskon u sebi,
tu snagu u božanstvenoj izvedbi,
Bože hvala Ti jer je tvoja volja.
Rab, 11.9.2014.
Nema komentara:
Objavi komentar