Alergija

Bez tona
mramor u defileu
miješaju se zvijezde
i križevi
noć je duga sasušena
jabuka
treperi u nesanici
slike podsjećaju
dječak uokviren
crno-bijelom bojom
linija života u
nelinearnom uzdahu
večernja porcija molitve
dosadno je disati
svi traže znak
potvrda u prestrašenoj
sumnji
odjekuju kazaljke
odbrojava se kap
neispravne slavine
iznervirana malodušnost
treba naći oslonac
svak u svom kutu
sparira s mislima
udarac sjete ostavlja
modrice na srcu
bili smo u istoj utrobi
sad me utroba grli
za dvojicu
ne smijem nestati
sa mnom nestao bi
dječak u monolitnom
zagrljaju
još uvijek gori nada
pucaju davne pukotine
zidovi mi govore:
mi se ne poznajemo,
a svejedno živiš u nama.
Bojim se upoznavanja
jer kad poznaješ zidove
postaješ alergičan na
svjetlo – rekla nam je
djevojčica...

Zagreb, 27.4.2014.