Savršen trenutak ljubavi

Jugo me podsjeća na nju;

topao vjetar i kiša na licu...

poput poljupca koji ti nedostaje

kad se probudiš,

kad osjetiš miris kave,

kad otkucava vrijeme

njenim disanjem,

kad nemaš što dodati,

kad je savršen trenutak ljubavi -

onaj u kojem bezrezervno voliš...

grmi i to je njen osmijeh,

zaustavljen nestanak,

brazgotina na dijamantu vječnosti,

usmjeren na otkrivanje,

otkrivam pore kraj usana,

crte koje titraju u kutu,

siromašan sam bez nje,

noć je obezvrijeđena,

trebao bih izrasti u kesten,

i rominjati zelenim bodljama,

kao da je snažan

vilenjak na repu kapuljače,

onaj što prekriva oči

sljepilom pokošenih jutara,

jugo me podsjeća na nju,

dok plete čvorove u bjesnilu,

poput kovitla kave u šalici,

i pretople žličice na jeziku,

podignuta prašina golica nosnice,

putar na tostu je prtljaga,

tanjur kolodvor pun bjeline,

poput rajskog prijelaza,

u kojem glad dobiva,

purpurnu težinu prelaska,

na granici stola i sobe,

prstima prevaljujem zebnju,

česti smo mjehurići,

na plameniku kraj prozora,

upisuješ vrijednosnu misao,

čitam tvoju bijelu kožu,

s neke slike romantična doživljaja,

dok sasušeni pijesak s tvojih nogu,

sipi hladnim parketom,

jugo, puni uši brujanjem

zarobljenih ribarica…

Rab, 4.10.2010.