Ustrajno te budim
ne dopirem do sprudova
još uvijek se bijeliš
pod zrcalnom mirnoćom
tkao bih nad tobom
čipkaste sjene
dok uranjaš nestvarna
izranjao bih s tobom
do kud se vidi plavetnilo
moj pogled zastaje
na rubu verande
zapleten u čemprese
što nada mnom dodiruju
nebeski svod
ustrajno te dozivam
kroz zastore granica
na tvojim vjeđama
buja tamna noć
nosiš li u džepu
pijesak od kojih snovi
šume poput valova
i gdje jedrilice
bezbrižno plutaju
uživajući naša divljenja
negdje u dugoj noći
dok prelistavaš dan
sažimajući tuđe veselje
pomisliš li ponekad
na sunčanu plažu
koja čeka na tebe
i igrokaz zalaska
djevičanske čistoće
ustrajno te budim
iz samotne kutije
gdje spužvom upijaš
ledenu krv dosade
ostavi na tren
pohotne gradske pijanke
u mreži se ljulja
blago jugo
i pjeva tvoju pjesmu
koju nisi stigla
čuti…
Rab, 12.9.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar