Pretvori me u vino
uz jaki miris sira
malo preprženog tosta
tvoj odmor kraj spuštenih roleta
pomiješan s bukom sa stubišta
ne slušaj radio
ovu zimu odstajat ću
na prašnjavoj polici
poput skupog gutljaja
koji čuvaš za posebne trenutke
razvlašten iz boce
moje stjenke u širokoj čaši
grijem se na sobnoj temperaturi
ti poznaješ moju aromu
nimalo romantičan okus cedrovine
ili šumskog voća
više sam industrijalizirani sukus
sljubljene kemije
gle, crno vino ostavlja
mrlje na tvojoj duši
iskoristiva kap prostodušnosti
zanemaruješ tragove
to je nepobitna činjenica
uostalom, mrlje su za tebe rješiv problem
sredstvo za čišćenje s jakom primjesom zaborava
ili tek baciš stolnjak svoje osobnosti
kraj svih neiskoristivih trenutaka
centrifugira se umazano
i ja se vrtim u tvom želudcu
probavljen i nejak
ti si otporna na moje alkoholno suglasje
štoviše; pravocrtno rubiš tjedne za sobom
i što znači deci emocionalne neimaštine
buteljirane u bizarnoj boci
lako-hlapivo, suho, stolno,
uvijek posluživo za
neprimjeren trenutak
ravnodušnog opuštanja…
Rab, 3.9.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar