Podsjeti me
gdje sam prestao
biti čovjek
je l' u danu kad
su vješali ljude zbog ljubavi
a ja sam samo sjedio
uz sok s mineralnom
ničim izazvani
mrzili smo jedni druge
iza sunčanih naočala
skrivali smo strah
podsjeti me
kad sam obećao
biti jednak svima
jesam li molio za milost
gažen silnim pravednicima
ili sam niknuo iz kamena
ohrabren snagom bližnjih
to nije čovjek, govorili su
jer čovjek ljubi i pljuje
tko je to ponizno biće
što ustaje i hrli k udarcu
podsjeti me
kad snujem o gutljaju
hladne vode iz tvojih ruku
hoću li biti čovjekom
nagrađen milosrđem
smijem li ustati da
gledam ti u oči
pun vjere
u nepotrošenu dobrotu
iscijeli me od mržnje
vidaj gorčinu
hoću li znati
prepoznati svjetlo
podsjeti me
dok kašljem krv
na ljubav kojom me hraniš
podsjeti me
dok me nosiš u život
jesam li čovjek
kakvim želim biti…
Nema komentara:
Objavi komentar