Tvoja jezera

U trećoj smjeni

na rubu rive

crnih prstiju od sipe

ribari prizivaju sreću

iza njih

sasvim zbunjene

dvije mačke se oblizuju

mene trese kamena ulica

i pogled na ružu vjetrova

bura ili tramontana? tko zna

zadnji put bilo je mirno

toliko mirno da sam mogao

zaspati plivajući

more me čuvalo u svom naručju

čije sam to dijete

željno ljubavi i pažnje

doje me slane grudi

i hladne vrulje

odrastao sam među valovima

i kad bih hodao sivim

pločnicima Zagreba

ljuljala me u svom krilu

na buri i na jugu

ili je to oštro, ili lebić

a sad, more ti si samo

osamljeno mnome

jer plivam u njenim

jezerima koja pamtim

trebam je, trebam je sve više

da se jednom pojavi

u ljeskanju mora

između nas rasplinuta strepnja

samo moja želja vodi

na daleki put koji mnogi odstaju

znaš li da sam danas

letio nad morem

i gledao u dubinu

tražeći tvoj odraz

tek uz Dolin

nakratko

ugledah tvoja jezera

kako se ljube sa Suncem

bila si opet tu

a da ni ne znaš…

Rab, 22.9.2009.