Istresi me
do kolijevke koju zibaju
gorostasni čuvari uspomena
vrijeme je da usnem
na čistoj čipki prošlosti
obmanut će me priče
vlastita sjećanja
i bit ću previše od sebe
i nepoznat od drugih
istresi me
u kipući uzdah ljubavi
umoči do pete
pa neka me i probodu
vrijedilo je svega
tko me želi
ogrnutog u deku milosrđa
s nevjericom u očima
pokaži se
ako si snažna razumjeti
u meni nemar
prepečena glina s okrhnutom
ručkom izbavljenja
ne, ne tražim to od tebe
kaži mi što tražiš od mene
ja ne znam govoriti
i što to govori mjesto mene
raskriljena knjiga nad
kolijevkom uspomena
istresi me
propustit će me čuvari
u zemlju bez vretena
odmorit ću htjenja
tko me poznaje
na brežuljku s hrastom
ne mrgodi se
jednostavno ne znam
pomoći samom sebi
kad se ukaže prigoda
za povratkom
među ljude…
Rab, 20.9.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar