Iako sam

Vješam se za prolaze,

otkidam sebi dan po dan,

kao da odustajem,

drugi još me nalaze,

skupljam sebi dokaze,

slažem se u ulice,

ponekad s nekim popričam,

kao da odustajem,

samog sebe dozivam…

a nekom teškom logikom,

sam na sebe usmjeren,

svijest se gubi hodnikom,

kao da odustajem…

A jedno znam,

nitko nije sebi dovoljan,

iako sam,

postojim i nekom pripadam,

jer opet izlaz neki ima,

u mojim dugim hodnicima,

slažem se u ulice,

koje nekud vode me…

Rab, 8.9.2009.