Smisao

Svejedno je

i tamni oblaci

ne gase moju raspjevanost

dužan sam ti osmjeh

još te vidim na stolici

neočekivano opušten

nebo boje grlice

ispitujem sumrak

sve se taloži

kao neželjeni teret

opterećuje opustjelost

zašto je more sivo

propuštam ga u sebe

poput toplog mlijeka

grleni krik prirode

zavlači se u dimnjake

jugo otkriva moju površnost

ne primjećujem odsustvo ptica

jednostavnije je biti lud

ljeto postaje prtljaga

dobro zatvoren kovčeg

dani sve kraći

rukavi sve duži

i hladnoća šutljivog podneblja

svatko vrti svoje filmove

pastelno more

čisti svoje skute od brodica

veranda raste i izdužuje se

sve više sličim kutu

u kojem nestaje govornik

živim u riječi

za tebe, s ponekim smislom

recimo; smisao žute bove

orijentacije radi

doplivati ponovno do ljeta

osnažiti volju u sebi

svejedno je

kad znam gdje si

raspjevan mogu li

doplivati do tebe…

Rab, 16.9.2009.