Broš

Sravnjen u kolotečini

s ponekom mrljom od kolomaza

bešuman na traci

sve teži za razumjeti

nezaustavljivo me prevrćeš

negdje u podsvijesti

nenamjerno se namećem

s ponekim stihom

upravljenim od ne znam kuda

intuitivno mislim da trebam

posvetit ti broš od stihova

samo da ne probodem

tvoju ljubaznost

zakićenu strpljenjem

smrznut ću tijelo

u kriogenom sarkofagu

odmrzni me kad

opet bude vrijeme pjesnika

poput zaboravljene knjige

otkrivene od potomaka

što su jednom čuli

da postoji pjesma

s njihovim genima

traješ sa mnom

zbrinuta među stranicama

u kojoj pjesma ne blijedi

i sjaji poput broša

kao da je jučer bilo

ti ćeš uvijek biti sada

pritisak usporenog filma

nepostojeći dokument

netko kasnije neće razumjeti

gdje stanuju zaleđeni pjesnici

što žive zbog ljubavi

povremeno ispast ću

u nečije ruke

u neku novu podsvijest

s tobom na

završetku…

Rab, 27.9.2009.