Večeras zaboravi da si tužna
kraj mosta urušenog u rijeku
kraj cvijeta plavih očiju
kraj neba koje ispušta dušu
večeras ne traži nikog
pusti da traže tebe
i da noć uzdiše dok prolaziš
kamenom ulicom
pusti da te obuzme
promenada luke
nisi ništa manje vrijedna
večeras zaboravi da si tužna
i ne govori nikome ništa
da ne osnažiš one što su jalni
kraj tvojih nogu
strujat će glasovi s štekata
prepoznat će te grad
s brnistrom u srcu
budi draga iako si tužna
jer tvoje lice plače osmijehom
a moja krila ne krile tvoje suze
večeras budi opet hrabra
sretna zbog sebe
zaboravi na poslijepodne
i grč slamnatog vojnika
kraj srušenog mosta
cvijet plavih očiju
zatvara lati
večeras odbaci svaku sliku
kišovitog tjedna
za jednu noć
o kojoj pričaju pjace
u kojoj me nema
u kojoj samo ti
zaboravljaš da si
tužna…
Rab, 3.7.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar