Dug put

Ne volim studen u tvojoj riječi

bez imalo topline

bez imalo nade

to nije obzir

to je ništa

to je kap što prelijeva čašu

ne volim sebe

prokleto iskrenog

tvoj glas je šampanjac

što opija lako

sve dalje je pijesak

i mokra ruka

što odmara u plićaku

ne volim bijeg

groblje slonova

i dug put do saznanja

zar opet negdje

pod kršem slutnje

nanovo s Bogom

pričat ću u noći

ne volim studen

neizravna prizemljenja

dobiješ krila

a stvarnost sunovrati

i polje snova

pokošeno leži

suho i prašnjavo

daleko i nestvarno

iznova nikad više

tek tužna pjesma

slonova

nad bogatstvom

predaka

i moje bjelokosne

studene ruke

ne volim

a volim…

Rab, 30.7.2009.