U ručniku

Omotana u ručnik

tvoja put zalazi u suton

naglašena linija

prekriženih nogu

i miris kiše

što uspavljuje

bio bih kraj tebe

jedva čujna škripa

stolca što se pomiče

u večernjoj uvertiri

je li hrabro tražiti više

na pultu bez recepcionara

gdje katkad zazvoni

zvonce romobila

koljena sjaje od kreme

glatka, polu-skrivena

i gutljaj kave

što se guši u dimu cigarete

ne putujem večeras

noćas ti dođi k meni

upijajući bore poljupcima

možda zazelenim

tvojom ljekovitom pažnjom

ne, ne želim te preplašiti

ono što jesam odavno već znaš

nemam prava ni na sitnu laž

kako da te dosegnem

ako nestaneš

povući ćeš sve sa stola

sve otvorene karte

ako te nema

ni mene neće biti

čemu, čemu iza

stihova se kriti

kad ne mogu

vječnu ljubav piti

a želim biti

biti trijezan

u večeri od soli

u ručniku omotana

gdje se put stapa s noći

doći, hoćeš li moći…

Rab, 1.7.2009.