Onda kad me nije bilo
zalijepili su cvijet na papir
hodali uokrug
i bojali zidove u bijelo
moju rasipnost
prigušili su nedozreli
limuni u plućima
onda kad me nije bilo
ulicom tulila je sirena
i pucao je asfalt
od bisernih granata
uvijek sam znao odlaziti
na mala vrata
zatamnjena stisnutim očima
onda kad me nije bilo
ljeto je ubiralo ljetinu
i križ je bio teška sjena
blagi propuh vjenčao je
moju kožu za meki
skut na mojem laktu
govorio sam ništa
gromoglasno iz takta
i sve je bilo ''zbogom''
u staklenoj kutiji
onda kad me nije bilo
kao što me nema sada
razotkrio sam vatru
požudno za sebe
uvijek tražeći istinu
nalazio sam šansu
i kad me nema
kao sada
bilo me je
negdje…
Rab, 29.7.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar