Albatros se budi
nad pučinom nosi
svježinu u krilima
gdje je tornado
pod njime
nepreglednost
od istoka do zapada
čini se da neće moći
albatros ne misli
na ograničenja
instinkt ga vodi
i daleko kopno
i visine
ne odustaje
zna, i prije njega
vjetar je širio krila
putniku s oceana
lebdi prijatelju
tiha pjesma kitova
nek' te vodi
samo hrabro
nije prvi put
da ostaješ sam
u smjeru sivih litica
mjeriš dubine
poletuše bježe
samo hrabro
odavno počeci
bijahu teški
sad si snažna ptica
moj prijatelju
a kopnu kad priđeš
kad kraju doneseš
svježinu
neće biti kraj
u pjesmi kitova
vinut ćeš se
na nove početke
putniče oceana
ne misli
instinkt nek' te vodi
do kraja…
Rab, 15.7.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar