Više nisam ja
kroz nečije oči
gledam mliječnu put
što se bori s hladom
ukočen prst
nad tipkovnicom misli
bez kapi krvi
ako istisnem bit
iz tube života
povratka nema
bit ću jasan
a ti opet privid
rastaju nas sjene
pod šeširom
bubri kosa
slučajno te znam
onda kad uhvatih
dilemu za ruku
rekla si da pustim
neka odu hladne
slutnje s potiljka
a ti, ti si znala
po mom rukopisu
''on'' nema nikog
da privine se uz njega
pa kad izgori lice
koje ga štiti
na suncu ljeta
bit će jasno
te oči, kisnut će
u želji da te vide
''on'' polako shvaća
nad tipkovnicom
mliječna put
ponovno će doći
hoćeš li znati
bez rukopisa
da to sam ja
dok puštam
da u hladu
nestaju sjene…
Rab, 9.7.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar