Usporen i mlak
transferiran na peron
gdje čekaju moje odustajanje
na prvi vlak što naiđe
a volja, volja me nije
ne može me bacati
mjehur sapunice
u gnijezdo rakovica
moja blagost veze tvoje prste
provlači kroz šaš iščekivanja
što nam dolazi
namreškani obzor bez svitanja
a plaha noć donosi
zamršene usne
s kojih kaplje uzavrela krv
i gušenje neprestano
svojom razbuđenom maštom
tko je hrabriji
da prvi poleti ususret
a nijanse plave boje
svjetlucaju u očima
ljeska se žudnja
transferiraj emocije
znam kamo ideš
a ne daš mi da pratim
šume i jezera
u koje bacaš
srebrne riječi sa srca
hoće li nam ostati
dovoljno čistoće
za prvi
zagrljaj…
Rab, 30. 7. 2009.
Nema komentara:
Objavi komentar