Ti
Galijo
tvoj sam sužanj
slijep i gladan
kud me vodiš
kud te vodim
bez smjera
lahora s mora
tvoja nutrina
mračan pakao
tvoja natrula rebra
moj su dom
ti
Galijo
posljednji je atom
urezan u tvoja vesla
srast će okovi
i jurišat ćemo
na otoke i stijene
kad malaksao klonem
tražit ću pjesmu ptice
ona će nosit moju slobodu
i tračak sunca
na mojim ranama
i sol divljeg mora
i gnjev snažnog juga
u jednom zaveslaju
sužanjstvo moje
otrpjet će
jer jednom mora doći
izbavljenje…
Rab, 31.7.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar