Limitirane spoznaje
prelazim pustinje
nikad nećeš biti sama
pogledaj, podne je
ostavljam za sobom
sekundu jedne vječnosti
prolomi oblaka
nikad ne prestaju
šetati ulicom
iz ruku marljivih čistaća
jučerašnje korake
nabujao potok
odnosi u rijeku
nagovori me
da pristanem
zadržati dah
nagovori me
da prožme me
ljeto u tvojoj kosi
sada uspijevam
u radijus ubacit
tvoje kretanje
na rubu horizonta
samouvjeren
i ohol tek ponekad
kada šalom kažem
da te volim
nećeš biti sama
prelazim zbog tebe
savane i stepe
preslažem piramide
i krotim tigrove
dok čiste se ulice
od brojnih koraka
mijenjam podne
za ponoćnu
šetnju…
Rab, 13.7.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar