Zbog tebe
ne guši me jesen
krikom bure
i slano more
moje je najslađe piće
dijelimo hladnoću
studen prevrtljivu
a ja sam topao
tvojom nježnošću
poput vruće čokolade
godiš mojim mislima
natopljenim mukom
s tuđih oltara
izuvaš me iz
olovnih čizama
i plešemo
zabranjenim trgovima
smijemo se
u šarenom zvoniku
i kisnemo na ledenoj kiši
zbog tebe sam
odlučan da bridim
na licu zažarenom od pića
i štipam to dijete u sebi
da se opet razigra
bezbrižno bez sjete
zbog tebe sam
čuo ljeto kako poskakuje
uz klokane na crvenoj zemlji
i bili smo dva cvijeta
u milijunskom loncu
gdje čempresi sputani
donose dah snage
u mrmoru zime
ti, zbog tebe sam
lagano usnuo
bez cigle na grudima
i pio noć
kao toplo mlijeko
daleko u mojoj blizini
Crno more otkrivalo je
zaboravljenu ljepotu
danu tebi, danu
nama…
Rab, 12.10.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar