Usmjeravaš brodove
na zacakljene oči
propisuješ samo fini
odnos što odgovara
lupingu raspoloženja
kristaliziraš suze
za slatkorječivu melodiju
kojom ispotiha
omamljuješ pijevce u noći
i nitko nema prava
da te osuđuje
ti si koncentrirana
na statusne igre
ljude dočekuješ
kao dozvane taksije
i nitko da ti naplati
iskorištenu vožnju
jer ti usmjeravaš brodove
napućenih usana
neshvatljivo hladna
s mišljenjem o empatiji
promiješani u puzzlama
za tvoju novu sliku
remakea stvarnosti
udaraš u nebitnost
poslužena prekomjernom
servilnošću potlačenih
očekuješ naklon, dubok naravno
a svoje mišljenje
neka zadrže za sebe
jer ti ionako nisi u stanju
prihvatljive tolerancije
ako se i zalomi
neki ne nasjeli brod
izbrišeš mu kormilo
iz svoga stanja svijesti
i opet lupinzi
kaskaderska sigurnost
do dna i nazad
kad ćeš tražiti
potporu onih
koji su još u stanju
razumjeti tvoju
svrhovitost sebi…
Rab, 16.10.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar