Zapisuješ mi misli,
u dnevnik putovanja,
koristiš za sebe,
sva moja obećanja,
i pomažeš da padnem,
dodiruješ za mene,
sve napuštene snove,
tebi otkrivene,
i puštaš da taložim,
kristale dugih noći,
da ne vjerujem nikom,
i ne znam kad će proći,
sve zamršeno vodi,
ka nekom pretkazanju,
puštaš da te imam,
u skladnom rastojanju…
Oduzeto pravo,
lakoća kojom griješim,
uzimaš za zdravo,
da se tebi smiješim,
a odavno sve gledam,
daleko kroz tebe,
i neću, više ne dam,
ići protiv sebe…
Potroši to što imaš,
obzira na mene,
ti svoju igru igraš,
ja gubim kad me krene,
zagrli dnevnik duše,
kojim držiš me u šaci,
kao karte sad se ruše,
moje snove ti odbaci…
Zagreb, 24.10.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar