Tvoj sam
preko puta znatiželjan
kako razmišljaš
kada uvečer procvjeta
tišina na tvom prozoru
i jesi li prekrižila noge
dok čitaš pristiglu poštu
odraz nepoznatog svijeta
u tvojim naočalama
i želja za putovanjem
s moje strane
razrušeni mitovi
idealizirani početak
samouvjerenog izrastanja
dok pritišćem kočnice
da se ne pomaknem
s mjesta, makar milimetar
protežeš prste zatežući tetive
da barem mogu voljeti
život kao ti
oduzimam si mjesto za mjestom
jer, jednostavnije je
blokirati vrata nesigurnog lifta
tko još riskira na prvo dijeljenje
preko puta, barem mi se tako čini
nagovješćuju dugu zimu
tvoj dom je uzavreo
u srebrnom samovaru
produžio bih ruku
samo da ti otvorim vrata
nedostaju ti prave riječi
sve teže je pisati razdvojenost
a ja mogu zboriti za dvoje
neki siromašni dijalog
na probavljivom engleskom
preko puta na tvom parkiralištu
zauzeta sva mjesta
tebe hrani zjenica
s kojom ponekad
dotakneš moju sobu
sa stvarnošću
što me podiže
s mjesta…
Rab, 8.10.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar