Mir

Dobro je

ovdje zvuk dokova

donose jutarnje smjene

autobusnih linija

ventilatori vuku na barke

još se sjedi na terasama

i cijedi crkavica od harača

ne opušta me pogled

na zamagljene bregove

odzvanja jeka nečije tuge

zatamnila je ulica

izgubilo se predgrađe

na prvom semaforu

kad bih ti besjedio

besjedio bih ti

o ljudskim ruševinama

preslikama sužanjstva

čije su spone plastične kartice

ubrao bih isto pero

iz labuđeg krila

kojim pišu jezerske sonate

i vidao tvoju polomljenu notu

onu kojom uspavljuješ

snjegove sa sjevera

dobro je

i vrući kesteni pucketaju

samo da nije mirno

jer mirnoćom putujem

na zaleđenu rijeku

pod kojom pjevaju

zlatne ribe

do savršenstva dovode

sluh zaljubljenih

a ja ne želim čuti

tek da skliznem

s obale na obalu

tamo gdje tvoje ime

ne drhti razdaljinom

tamo gdje me zovu

gradovi majke

što vječno budne

bdiju nad djecom

puštajući da mir

žubori ne smrznut…

Rab, 25.10.2009.