Razrezani vidici

To nije više moje

dobro što me prati

s anđeoskim likom

na ledenoj šalici

prepoznajem odlaske

neshvatljive za nekog

tko zna reći što misli

barem ti ne držiš za sebe

to nije više moje

nešto upravlja u meni

raspolaže sa strepnjom

odlaže me u stranu

ja gledam izdaleka

gdje usitnjavaju mi more

i lijepe kao marke

za nečije pismo

dijele moju radost

opijaju se njome

zmijoliki prsti

vežu mi nutrinu

to nije više moje

razrezani vidici

pakirana putovanja

bez odredišta, cilja

samo da se ide

izbjegnu oluje

u zimskoj pomutnji

u trajektnoj luci

tonut će svjetionici

pod valom čežnje

i prašina s kreste

mojeg usitnjenog mora

prašit će pismo

s kojim putuju ljudi

željni kontinenta

u čijem oku

sasušena strši

maslina života

pred brajdom

čuči mačka

i traži jesti

moju prisutnost…

Rab, 3.10.2009.