Čime

Čime me zadržavaš

nasukanog u bezvremenu

niz tjeme da procure prsti

i da sipiš sitna kao pijesak

u moje grudi

uguši me i ne daj mi

da biram i izabirem

sve premoštene brazde

nestaju u mome opkopu

i nema zmajeva i straha

tek poneka glavobolja

kalemiš svoj lik

u prozoru opčinjenosti

ne mogu ti izreći

nemam opravdanja

nesuvislo uzdignuće

u kojem puca žličica

neobjašnjivo si tu

a ja sve ustrajniji

držim li prečvrsto

ruku radosnicu

ne zaobilazi nečujno

grmove mirisnog lovora

podsjeti se potajno

kad nitko ne vreba

na raskriljenu dobrotu

na osjećaj nesputan

kojim lebdjela si mnome

i tako lako, a čime

zadržala me da postojim

u sebi samom

s par dijamantnih ureza

i pravcem od sasušenog trnja

sad premošten i svoj

pružam ti zrelu jabuku

uroni ju u crno vino

pod stablom zrele masline

i par suhih smokava

nek' nikne zadovoljstvo

dok sipe tvoji prsti

rast će nebo

u mojim očima

a ti lebdi morem

koje gleda tvoju snagu

čime, čime me zadržavaš

da nastavljam dalje…

Rab, 28.10.2009.