Barut

Bacaš barut

na upaljeni fitilj

laserski općiš

s mojim očima

razvaljuješ mi kromosome

ismijavaš logiku

moga postanka

stvaraš novu atmosferu

u kojoj turpijaju se tijela

mi smo prašina pod noktom

koja kući crnilo nevera

daj si oduška u meni

izdubi kanale pod rebrom

dok dišem da te osjetim

kako zatežeš vrhunac sreće

plivajmo u plazmi

ljepljivi od struna života

izleći će nas kosti

na vrhu okrhnuta zgloba

i hrskat ćemo slova

da naberemo riječi

koje šušte pod jezikom

što korača

ti se ciljano trzaš

da skreneš bujicu

na mene

zovem te rashodovanim strukom

počešimo stopalima more

golicaš trepavicom nebo

na koljena se penješ

vijoriš se kosom

spremaš me na krilu

u svoj putujući hardver

razmjena podataka u tijeku

nema smisla opirati se

ti dobivaš biometrijsku sliku

negdje označen u lancu

mijenjaš me

za neki bolji spoj

s više svrhe u postojanju…

Zagreb, 3.4.2010.