Obilazim stolove u suncu
usput,
i slučajno pregažena sjena
usput,
i valjaju se oblaci u vodi
usput,
samo most razdvaja svijet
usput,
plivaju kranovi nad nama
usput,
izobličena cesta od soli
usput,
i brazgotina u srcu grada
usput,
veliki tanjur s polovičnom pizzom
usput,
naplaćeno parkiranje na periferiji
usput,
razderano koljeno djeteta
usput,
gitara na prozoru
usput,
žedan pas kraj stola
usput,
rak dojke u prekratkoj majici
usput,
probušen pupak i tange
usput,
dvotračni dvosmjer ljudi
usput,
večera za dvoje i krigla piva
usput,
tratinčice u pokošenoj travi
usput,
razdrljene kamene ploče na pločniku
usput,
oktani bruje u mojoj tišini
usput,
živjeti život samovoljno lišen
u mramornoj noći razmazanoj na kolniku
kažnjavaju se pjesnici na uličnim tablama
nekim prekratkim korodiranim stihom
poenta je prst u bakinom pekmezu
ljudi putuju i rastu u vremenu
usput…
Zagreb, 10.4.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar