Izbijeljena tamna pjega
u središtu pozornosti
ništa ne smije biti crno
mi smo načelno bijeli
s prstom na orozu
podcrtavamo zemljane iskopine
sve je naše vrijeme
mi smo nepromjenjivi
uvijek u olakotnoj situaciji
s pravom na prvi metak
nepogrešiva elita
koju drapaju straga
iz jednostavnog razloga
nedostaju nam oči
negdje među lopaticama
tako da možemo
s pravom
gledati unatrag
dok beremo hazardnu misao
poput sardina
smješteni u kalupu
odlijevamo mozgove
po mjerilu nečijeg standarda
ne, ne postoji crno
nitko nije uprljanih ruku
gradio naša staništa
dok krečimo osmjehe
pod suknjom nabiru se glave
zašto plače muškarac
zaštićen kacigom i puškom
strijeljali su drvenog konja
bio je u mnogim bitkama
sad za slavu prošlih
jednonog grije sobu
njegovo pucketanje
ne čuje srce u televizoru
prekrilo je uši
i pjeva o rajskim vrtovima
sutra kad bude kasno
ispisat će broj na ekranu
dosjetit će se prsti
ukrasti komadić duše
uz PDV i brojčanu nadmoć
zbrinut ćemo ostvarenu
stravičnost stanja…
Zagreb, 7.4.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar