Da to sam ja - Josipi

Ako me život pročita,

i nema snage da mi oprosti,

moja je sudba očita,

što može da je premosti,

sve više sjećanja,

sve manje pitanja.

Negdje u svome skretanju,

odbacilo me bogzna gdje,

k'o dan u svome svitanju,

prepoznalo me je,

na putu traženja,

sad to sam ja…

Knjiga na zadnjoj stranici,

a sadržaj je nebitan,

tek kofer je na stanici,

a nitko nije dočekan,

još da mi redak udjeli,

i zadnju točku ostavi.

Ljudi su u prolazu,

tek poneko zastane,

svi sliče u tom odrazu,

dok i on ne nestane,

na putu traženja,

sad to sam ja…

K'o snažan vjetar sve me udara,

podigne, pa me sabije do dna,

i bezbroj puta tako iznova,

digneš se, jer život zna,

da to sam ja…

I crpi riječi s mojih stranica,

donosi priče mnogih stranaca,

a kofer prazan i prazna stanica,

bezbroj puta iznova,

da to sam ja…

Zagreb, 5.4.2010.