Zatomljene kiše,
nekuda će proći,
i kapat će iz mene,
orošene riječi,
ne držim te više,
kao da se bojim,
da bi iz mene,
i ti mogla teći.
Uspavljujem kapi,
više ih ne brojim,
moje su oči,
kolijevke mutne,
u poroznom tijelu,
sve više se borim,
da ne isteknu,
sve skrivene slutnje…
Ne gledaj u sjene,
šutnjom potopljene,
još par je kapi,
ostalo uz mene,
dok ti se divim,
riječi orošene,
tek tako klize,
u meni zatomljene…
Rab, 24.4.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar