Na kraju opet bit će nam
početak,
više nećeš nazvati nas u
ponoć,
kada godini daruješ
svršetak,
teško je biti isti kao
nekoć.
A djeca rastu i dani se
množe,
na kućnom pragu anđeo nam
sjedi,
kada molitve se u jednu
slože,
Tvoje postojanje za sve
vrijedi.
Slušam srce, ime snažno Ti
žubori,
dušom lik Tvoj kroz sanje
mi zazori,
veze onostrane javom nas
vežu.
I kad Te nema osjetim Te
prisno,
u tamjanu ti se ćutiš
mirisno,
tad do nebesa zagrljaji
nam sežu.
Zagreb, 31.12.2014.
Nema komentara:
Objavi komentar