Nešto bih te molio sasvim
tajno,
da prisloniš uho na dušu
moju,
što ljubav čini da opstoji
trajno,
i da uvijek ima istu boju?
Baš si mislim koliko si
lijepa,
i taj glas što je nježniji
od svile,
pa makar i bila ljubav
slijepa,
cijelog su me boje
preplavile.
Tišinom svojom ti mi puta
kažeš,
budućnost moju smjelo mi
prikažeš,
tako je teško svoju
stvarnost živjet.
A ljubav ti je bezgranična
snaga,
nju ti ne važe niti jedna
vaga,
teško joj se slabim srcem
oduprijet.
Zagreb, 3.1.2014.
Nema komentara:
Objavi komentar