Slijepi putnik

Mijenjaš se, postaješ nečiji san,

utkan u vrijeme rasplinjujem se,

a dan je nemiran i oporo slan,

i sve što noć skriva on mi odnese.

Ti, ljubavi, što si nego osjećaj,

za kog se bore nebeske nam sile,

mijenjaš se, a isti je zavičaj,

istim tijelom srsi beskrajno mile.

Ne dam da me napustiš, nisam slabić,

i ako sam svijetu tek mu djelić,  

ljubavi, nisam potrošeni ratnik.

U meni je snaga da iznjedri spas,

samoća je vapaj, tek potrošen glas,

ljubav je brod, ja tek slijepi putnik.

Zagreb,                                6.1.2015.