Umoran od rastegnutih obzira,
sveden na tek puki reciprocitet,
život je injekcija što dozira,
mentalno uporabljiv kapacitet.
U bezglavoj ulici sušim knjige,
raspoređen stih u konfuznoj noti,
statusi postaju bitne intrige,
misao stenje ko mačka se koti.
Šutnja je oduvijek bila zlato,
biserje sade u vlastito blato,
pameti svugdje, a nigdje rezona.
Voajerizam ždere početnike,
tumorne sjene za nas umjetnike,
rupa nasred plemenitog ozona.
Zagreb, 5.1.2015.
Nema komentara:
Objavi komentar