Breze

Spavaju breze kraj klupe u parku,

nekoć je gitara ispraćala noć,

u gradskoj sjeni smo pronašli barku,

more na kopnu o tihu nam ponoć.

I nižu se pjesme dok zima bridi,

studene klupe ožive od sklada,

Mjesec kroz krošnje daleko se vidi,

s usana mekih kliznu balada.

Prošlost je večer prepuna zvijezda,

uspomene lete van iz gnijezda,

roje se note nad breze bijele.

Sreća se pjesmom, osmijehom dijeli,

duši se njome zaborav cijeli,

jer klupa i breze mnome se srele.

Zagreb,                           27.12.2014.