Čudo

Jesu li ceste iste kao prije,
vode li nekud gdje dom je topao,
što je bilo to vratilo se nije,
svijet je kao u zemlju propao. 

Na rascjepu svemira portal pušta,
sve moje snove u strune mi plete,
a misao kopni, tako je sušta,
solarna oluja dušu mi mete. 

Zaljubljen patuljak i đin u boci,
bajke su tlapnje kad fale svjedoci,
žena je mistika u galaktici. 

Ne postoji realno objašnjenje,
žene su čudo, mi smo iščašenje,
pouka savršenoj eklektici. 

Zagreb, 26.12.2014.