Dok večer hladna moje misli tišti,
sred duše molitva mi vjerom zrači,
ulica je nebo, beskućno vrišti,
kartonski ležaj moje snove tlači.
Grijeh me nosi i požudom časti,
padam ukorak, još bojim se puta,
izbavi me čovjek od kužne strasti,
skromna života svećeničkog skuta.
Molitelj ja sam što za milost moli,
odagnaj Bože svakom biću boli,
podari im mir i ljubav u duši.
Neka svijet se liječi od zlobe,
o Bože dragi dosta je tjeskobe,
neka bedem zala vjera uruši.
Zagreb, 6.12.2014.
Nema komentara:
Objavi komentar