Bio
sam stranac otuđen od sebe,
lutao
u gužvi besprizornosti,
srebrne
ruke nizahu mi pogrebe,
kletve
se boje superiornosti.
Skupljen
u sjenu grizao sam večer,
u
anđeoskoj pjesmi tražio Te,
a
srce je s tugom otrgnut glečer,
o
da je utjehe, da je dobrote.
I
Sunce se rodi iz gustog mraka,
korak
duše tog božjeg iskoraka,
svjetlost
liječi moje puste sate.
Djetešce
milo Ti utjehe daj mi,
i
puno srce u miru ostavljaj mi,
da
osmijeh i ljubav mi se vrate.
Zagreb, 24.12.2014.
Nema komentara:
Objavi komentar