Volim te još više

Trebao sam voljet te još i više,

ne biti zatočenik samom sebi,

trebao sam raspršit se u kiše,

i kišiti godinama po tebi,

trebao sam svijetliti u mraku,

prsnuti kao zvijezda međ' planete,

biti plamsaj u sunčevu traku,

za sve naše svjetlosne susrete,

trebala si biti kap vode na dlanu,

moje žestoko što u meni vrije,

zrno soli što soli suzu slanu,

snažna ljubav što za ljubav bije,

trebao sam ljubiti te vječno,

da do daha kroz moj dah dahneš,

sve tvoje riječi da upijam mliječno,

od samoće nikad ne usahneš,

a bilo je dovoljno da nas život sludi,

razbaca na hridi kao morsku travu,

dan za danom iznova nam sudi,

budi snove u nesnosnu javu,

trebao sam voljet te još i više,

od postanka pa do sudnjeg dana,

dok i zadnje živo biće diše,

ne dam nikom da mi sklizneš s dlana.

Zagreb,                                24.11.2015.